Neočekivano puno toga dobit ćete uz Nokiju, iako to nećete vidjeti na prvi pogled. Telefon je već spreman za Android 11, ali i za sljedeće verzije
Svaki put kad na test stigne neka Nokia, uhvati me nostalgija. Taj jednostavni logotip je tako snažan, a za razliku od gotovo svih današnjih pametnih telefona drugih proizvođača i dalje se može vidjeti na prednjem dijelu kućišta. Drugi su odustali od toga, ali Nokia je ustrajna. Iako se ekran rastegnuo na veći dio prednje površine, mjesta za logo i dalje ima.
Kameleon
Na Nokiji 3.4 plava Fjord boja pod kutom se mijenja u ljubičastu, poput kameleona. Podsjetilo me to na Nokiju 6110 iz davne 1998. godine; bio je to telefon kao iz snova u to vrijeme. Oni koji nisu imali novca kupili su Nokiju 5110, a četiri godine kasnije stigla je Nokia 3410 koju samo (samo mi) povezali s novim modelom, Nokia 3.4. Naravno, nemaju nikakve veze osim početka naziva modela.
Zadržimo se još nakratko na stražnjoj strani jer je to danas jedini dio o kojem se nešto može pisati u testovima i recenzijama mobitela. Površina je reljefna, nije skliska kao kod većine današnjih pametnih telefona koje niti ne smijete pomisliti koristiti bez zaštitne maske. Jedna maska na mobitel, druga na lice, takvo je vrijeme u 2020. godini, a nastavlja se i u 2021. godinu u kojoj će Nokia 3.4 i dalje biti aktualna.
Pa čak i u 2022. godini, s obzirom na dvogodišnju nadogradnju softvera i trogodišnju sigurnosnu nadogradnju. Ispisano je to i na kutiji, čime vam se jamči nešto što rijetko tko drugi na tržištu nudi. Na stražnjoj površini ne ostaju niti otisci prstiju, ali otisak prsta će vam uzeti vaš mobitel ukoliko koristite takav način zaštite telefona, uz straga postavljeni senzor otiska prsta. Radi izuzetno brzo, daleko je brži i praktičniji od rješenja na skupljim telefonima koji imaju optički senzor ispod ekrana.
Kućište mase 180 grama ugodno leži u ruci, nešto je šire od današnjih telefona, što nam se sviđa jer na taj način imamo veći komoditet pri korištenju tipkovnice. A na samom kućištu sve je standardno: ulaz za USB Type-C konektor kabela za punjenje, klasične tipke te tipka za Android Assistent odnosno pomoćnik kojim ćete upravljati glasom i pitati telefon bilo što. Ili mu pak narediti neke operacije na samom telefonu. Ima i 3,5 mm ulaz za slušalice te dva mikrofona. Na boku je nešto drugačija boja plastičnog obruba.
Specifikacije
Od tehnikalija, kod 4G Nokije 3.4 (puni naziv je TA-1283) ističemo čipset Qualcomm Snapdragon 460 na taktu do 1,8 GHz (uz pomoć osam procesorskih jezgri), HD+ IPS LCD ekran s rupicom za prednju kameru od 8 megapiksela, bateriju kapaciteta 4000 mAh (punjač je izlazne snage 5 W), 3 GB radne memorije, 64 GB memorije proširive microSDXC karticama te dual SIM podršku (s tim da se u ladicu mogu smjestiti dvije nano SIM kartice i memorijska kartica).
Ekran dijagonale od 6,39 inča je sasvim dobar, u svakom pogledu. Boje na njemu ne vrište, ali nudi realan prikaz, dobar kontrast i dobru svjetlinu. Uz HD+ rezoluciju neće biti veliki potrošač struje pa možete očekivati oko dva dana korištenja. Makar je to uvijek teško za izmjeriti. Uređaj dolazi u dvije verzije – uz 32 GB i 64 GB te 3 GB i 4 GB radne memorije.
Družili smo se s kamerom od 13 megapiksela, a dobro dođe i senzor od 5 megapiksela za široke kuteve. U krugu na stražnjoj strani, uz LED bljeskalicu, smješten je i treći senzor od 2 megapiksela namijenjen dubinskim efektima. Posebno je istaknut noćni način rada koji uz široki kut daje primjetno tamnije fotografije nego uz klasični široku kut senzora od 13 megapiksela. Jasno, na ekranu mobitela fotografija je solidna, ali zumiranjem detalja dolazi se do primjetnih šumova. Ponavljamo, zumiranjem detalja. Ali, boje su jako dobre i vrlo vjerne pri tome.
Android One
Na početku testa Nokia 3.4 spomenuli smo da uređaj nudi puno toga. Ali, nismo spomenuli Android One, oznaku koja označava posebno izdvojene uređaje koje podupire Google. U čemu se ovaj Android uređaj razlikuje od nekog Samsunga, na primjer, koji također ima Android? Razlika je u tome što Nokia 3.4 nudi čisti Android, upravo onakav kakav Google isporučuje.
Vjerojatno ćete pomisliti da bi to mogao napraviti i Samsung, i Sony, i TCL, zar ne? Istina, ali svi ovi proizvođači vole dodati neki svoj „touch“ koji ćete primijetiti kroz drugačije dizajnirane ikone na ekranu, kroz teme, kroz drugačije postavke telefona, pa i dodane neke aplikacije. Sve to dodatno opterećuje operativni sustav, a i za nadogradnju je potrebno više vremena.
Dakle, Nokia 3.4 (sad) nudi čisto (stock) Android iskustvo, bez suvišnih aplikacija, a sve što želite možete sami kasnije dodati kroz trgovinu s aplikacijama. I to je to. Vrlo jednostavno. Sve dodatno u telefonu će opterećivati procesorske jezgre, puniti radnu memoriju, smanjiti trajanje baterije. Android One program od 2014. godine nudi samo nekoliko proizvođača pametnih telefona i zaista dajemo preporuku ako želite ugodan i fluidan rad telefona i nakon više godina.
Nokia 3.4 dolazi u tri boje kućišta – testiranoj plavoj Fjord, ružičastoj Dusk i ugljen Charcoa. Sve tri boje su upečatljive i zazivaju pozornost tako da ćete imati slatki problem pri odabiru. Cijena za testirani model Nokia 3.4 uz 3 GB / 64 GB je 1.329,05 kuna, a verzija s 4 GB radne memorije košta 1709 kuna (prosinac 2020.). Sasvim fer cijena, uz sve što ćete dobiti u praksi te nadograđivati telefon u sljedećim godinama dok drugi konkurenti neće ići toliko daleko sa sljedećim verzijama Androida. Bravo Nokia!
RETRO Povratak u prošlost: Nokia 6110
Ah, kakvo je to bilo lijepo za vidjeti, te 1998. godine, kad se pojavila Nokia 6110. Bile su dostupne dvije boje, kameleon boje, koje su se mijenjale ovisno o kutu gledanja. Sjećam se plave boje kućišta, odlične ergonomije za to vrijeme kada su još uvijek ciglasti dizajni bili prisutni. Pa onda lijepi osjećaj tipki pod prstima…
Nije mi tada smetala antena koja je u to vrijeme bila izuzetno bitna. Signal nije bio onakav kakav imamo danas. U to vrijeme su me na Nokiji 6110 oduševili organizator i kalendar, poneka igrica, a SMS poruke u to vrijeme nismo niti mogli primati niti slati jer do 15. travnja 1999. godine nisu niti bile podržane u Hrvatskoj.
Ekran je bio monokromatski, nije bilo boja, a u to se vrijeme u recenzijama pisalo koliko redova teksta ekran može prikazati. Nokia 6110 prikazuje fantastičnih 5 linija teksta. Telefonski imenik sprema do 50 brojeva, a oko 200 (ako se dobro sjećamo) moglo se smjestiti u memoriju SIM kartice (uz maksimalnih 14 znakova imena osobe).
U to vrijeme nije bilo Bluetootha, nije bilo interneta kakav danas poznajemo, nije bilo wirelessa, ali je bio IrDa odnosno infracrvena veza koja je omogućavala da se na udaljenosti od oko jednog metra dva uređaja optički vide i na taj način prebace neki podaci. Vrlo skromno je sve to bilo u praksi, ali tada nismo znali za više od toga pa nismo niti žalili za nečim. Ali, danas žalimo za dizajnom kakav su nekadašnji mobiteli imali. Naročito Nokia. Ponovo me hvata neka nostalgija, kao na početku ovog teksta.