Na pisanje ovog teksta inspirirale su me mnogobrojne priče mojih prijatelja koji su bili prevareni kupnjom preko oglasnika.
Jedan kolega je na poznatom hrvatskom oglasniku naišao na oglas za rabljeni iPhone, u oglasu je sve izgledalo dobro iako se za većinu domaćih oglasa to naš i ne može reći, s obzirom na način pisanja i pravopis, uglavnom škrti opis proizvoda (kopirane informacije sa službenih stranica proizvođača samog uređaja) i fotografija koje se prilažu preuzete s interneta, a ne da se objave fotografije uređaja koji se prodaje.
Kolega je nazvao prodavatelja i pitao ga na koji je način moguća kupnja, s obzirom da se ne nalaze u istom gradu. Prodavač je predložio plaćanje pouzećem, dakle pri uručivanju pošiljke. Kupcu je to odgovaralo, ali mu nije odgovarao termin kad je s paketom na vrata pozvonio poštar. Paket je preuzela njegova majka, uredno platila i ostavila sinu na stolu. Dolazi sin kući, sav sretan što će se ponoviti s novim iPhoneom za koji je štedio šest mjeseci, a nakon otvaranja paketa shvaća da je prevaren.
U improviziranoj kutiji nalazio se dio remena za hlače, cca 200 grama soli, jedna kutija šibica te adapter za punjenje (bez kabela).
Platio je telefon 1800 kuna. Odmah ide nazvati prodavatelja, ali njegov broj je nedostupan. Vjerojatno je na kiosku kupio SIM karticu za 20 kuna i iskoristio ju samo za objavu oglasa. Zatim će za sličan objavljeni oglas ponovo kupiti novi telefonski broj i ponovo zaraditi. U čemu je bila greška? Prije plaćanja pošiljke možete zatražiti od poštara da vam dopusti pregled pošiljke koju ćete platiti. I to je potpuno legalno dopušteno, upravo iz razloga što su u pošti dobili veliki broj prigovora. Naravno, pošta s time nema ništa, ali tamo se netko sjetio da bi mogli početi gubiti profit zbog takvih lopova pa su dopustili pregled pošiljke prije plaćanja.
Još je gore kad pristanete na plaćanje robe unaprijed, a prodavač vam telefonom, mailom ili porukom preko Vibera obeća da će nakon primitka vašeg novca odmah poslati kupljeni proizvod. Pojedini kupci taj proizvod nisu vidjeli. OK, može se dogoditi i da je pošiljka negdje usput zagubljena, možda ju je neki pohotni poštar uzeo za sebe ili je netko od susjeda izvukao paketić van sandučića. U takvom slučaju, ako prodavač baš inzistira na uplati pa tek onda na slanju, možda je najbolje da odustanete od kupnje. Prodavač slanjem pošiljke istina reskira trošak slanja pošiljke u slučaju da kupac iz nekog razloga ne preuzme pošiljku. Ali, slanje pouzećem uz uslugu otkupnine je najpošteniji način kupnje. Još je gori način slanja putem kioska, jer u tom slučaju niti osigurani iznos vrijednosti pošiljke ne mora odgovarati stvarnoj. Poslali ste mobitel vrijednosti 3000 kuna, a dobit ćete, ako se dobro sjećam, 500 kuna.
Ukoliko sumnjate u prodavača i njegovo poštenje, zamolite nekoga od vaših prijatelja da nazove također i predstavi se kao kupac, a vi preko speakerphonea prisluškujte razgovor i pratite tijek razgovora. Muljatolji obično izmišljaju razne priče pa slobodno neka i vaš prijatelj postavi neka pitanja poput jel znate možda nekog Petra iz tog grada. Osjetit ćete s druge strane boju glasa i shvatiti kakva vam to osoba prodaje uređaj.
Prihvati li prodavač opciju slanja kupljenog proizvoda uz uslugu otkupnine, koja za jedan mobitel košta oko 23 kune (s uračunatom kuvertom s mjehurićima), zamolite ga neka vam pošalje broj pošiljke koju možete putem web stranice pošte pratiti. Točno ćete znati u koliko je sati pošiljka stigla u poštanski ured, da li je krenula prema vašem odredištu i da li je u postupku uručivanja.