HTC U11+ nudi mogućnost stiskanja kućišta, čime se mogu pokrenuti mnogobrojne funkcionalnosti
Čim smo uzeli u ruke HTC U11+ signal iz našeg dlana je središnjoj jedinici u našem mozgu dojavio da se radi o nečemu neuobičajenom. Ne, ne radi se o nekom problemu nego baš dapače – u našem mozgu se povratno javila informacija o zadovoljstvu te je zatim uslijedila naredba našim ustima da se nasmiju.
Masa Android 8.0.0 smartfona je 188 grama. U kućištu u kombinaciji naprijed i natrag staklo te u sredini, kao u sendviču, aluminij koji povezuje dvije cjeline nalazi se puno toga, a osjećaj u ruci je da se radi o kvaliteti. Na koju smo i inače navikli dobiti od HTC-a svih ovih godina.
Provjeravamo punoću završne opreme lupkanjem vrha nokta po stražnjem i prednjem dijelu, ali nema nikakvog šupljeg osjećaja niti zvuka koji bi odzvanjao našim mislima. Nema niti uvijanja kućišta, sve je utegnuto i čvrsto. Nekadašnji aluminij smanjen je poprilično, a njegovo je mjesto zauzelo trendovsko staklo.
U odnosu na model HTC U11 iz svibnja 2017. godine, model U11+ (predstavljen u studenom 2017. godine) se u nekim detaljima bitno razlikuje: fullHD+ ekran od 6 inča je kod U11+ u omjeru 18:9 (kod U11 se koristi 5,5 inča u fullHD+ rezoluciji i omjeru 16:9), ali uz gotovo isti broj piksela po jednom inču površine (537 odnosno 534 ppi kod U11). Jasno, i baterija je većeg kapaciteta kod plus modela – 3930 u odnosu na 3000 mAh, a oba modela podržavaju brzo punjenje snagom od 18 W.
Senzor otiska prsta ne nalazi se na istom mjestu; kod U11+ je smješten na stražnjoj strani, a kod U11 na prednjoj strani kućišta. Imaju isti čipset (Snapdragon 835), iste memorijske kapacitete (4 GB / 64 GB te 6 GB / 128 GB), iste stražnje kamere od 12 megapiksela (uz otvor blende od f/1.7), ali je prednja kamera na U11+ s manjim brojem piksela (8, u odnosu na 16 kod U11). Android 8 Oreo je na U11+, a na U11 se inicijalno koristi Android 7.1 Nougat (oba modela se mogu nadograditi na Android 9.0 Pie).
Dakle, model iako je noviji donosi i neke razlike. Ipak, oba U11 modela povezuje mogućnost stiskanja kućišta odnosno Edge Sense. Radi se o tome da telefon u donjem dijelu kućišta osjeća naš pritisak. Čak može osjetiti jesmo li ga snažno ili mlitavo pritisnuli. Zatim slijedi reakcija vidljiva na 6-inčnom ekranu. Pa i dok je telefon zaključan moguće je stiskanjem u ruci, kao kad dijete stisne bočicu s mlijekom ili ljubitelj piva svoju bocu pa čak i samo pritiskom na jednoj bočnoj donjoj strani proizvesti neku akciju.
A ta akcija može biti pokretanje kamere, na primjer. Može to biti i bilo koja druga funkcija poput wirelessa, LED lampe, HTC Companiona, HTC Alexe ili bilo koje druge instalirane aplikacije u telefonu. Čak je stiskanjem moguće s vrha ekrana spustiti najnovije obavijesti, a ponovnim stiskanjem se “roleta” vraća prema vrhu. Imamo osjećaj da su mogućnosti neograničene.
Inače, ako vas zanima način rada Edge Sense featurea, ne radi se o senzoru na telefonu koji može osjetiti nas pritisak nego se koristi ultrazvučna osjetljivost u tom dijelu. Znamo da je HTC U11+ izrađen od metala i stakla te nije baš namijenjen da ga koriste samo Hercules ili pak „čupavi“ Samson prije nego mu Dalila odreže kosu. Ipak, za korištenje telefona u pokretu je potreban čvrst pritisak kako telefon ne bi iskliznuo iz ruke.
Aluminij je gladak gotovo kao led, a staklo je nešto bolje prianjajuće površine jer se naši prsti nekako zalijepe za stražnju površinu. Ovaj tekst natipkan je upravo na samom mobitelu HTC U11+, dok smo se iz Londona zrakoplovom vozili prema Munchenu, a zatim i prema Zagrebu.
Nije nam niti jednom iskliznuo iz ruke. Moramo opet ponoviti kako nam se sviđa izrada i osjećaj mase u ruci. Možda nam se manje sviđa osjetljivost staklene površine na naše otiske, kad bi policija radila uviđaj imala bi otisaka kao u priči. Na telefonu ništa ne strši prema van, ergonomija je zavidna i zaslužuje visoku ocjenu.
Rupice koje su izbušene u aluminiju i staklu nemaju jedan bitan detalj, a to je 3,5 mm ulaz za slušalice. Rješenje za vaše slušalice s konektorom od 3,5 mm je adapter koji se koristi, ali u praksi to znači da nema istovremenog punjenja i slušanja glazbe preko žice. Rješenje broj dva su bežične slušalice. Koje su na kraju krajeva i praktičnije.
Ali, nemojmo prerano tugovati jer izbacivanjem 3,5 ulaza niste zakinuti. Dobit ćete daleko veću kvalitetu zvuka putem slušalica koje koriste tehnologiju USonic. Opet dakle koristimo ultrasoničnu odnosno ultrazvučnu tehnologiju, a ovaj put ne moramo pritisnuti slušalice dok se nalaze u našem uhu (zato jer bismo slušalice preduboko penetrirali odnosno ugurali u uho) nego se uz pomoć nevidljivih zraka skenira naše uho i zatim automatski prilagodaba zvuk našoj usnoj šupljini. Odlično, možemo imati svoj personalizirani zvuk.
Inače, mnogobrojne rupice na kućištu smartfona HTC U11+ sadrže i mikrofone, njih čak četiri. Na stražnjoj strani imamo senzor otiska prsta koji u tren oka otključava telefon, a fulamo li poziciju dotaknut ćemo stražnju kameru od 12 megapiksela. Sudeći po dobivenim rezultatima, U11 plus zna što radi i dobro je obučen za taj zadatak.
Sad dolazimo do zaštitnog znaka HTC-a u posljednjih ohoho godina, a to su stereo zvučnici. Jedan je skriven u donjem desnom rubu, iza aluminija dok se drugi nalazi na poziciji zvučnika za razgovor. Primjetno je kako donji zvučnik ima jači i dublji zvuk dok gornji ima manju jakost i emitira visoke tonove. Pritiskanjem prsta po zvučnicima odnosno zatvaranjem zvuka ta razlika se bitno osjeti ako baš previše osluškujemo glazbu koju slušamo. Ali, pri gledanju filma nema razlike, a zvuk je pri gledanju videa s raznim zvučnim efektima vrlo realističan, uz primjetno širenje zvuka u prostoru.
Pametni telefoni trebali bi nam pametno nešto i predlagati, a HTC U11+ to i radi, uz digitalne virtualne pomoćnike Alexa i HTC Companion. Ipak, kao što znamo da se ništa ne može dobiti „džabe“, tako niti usluge ovih pomoćnika nisu besplatne i nečime ih moramo platiti.
Potrebno je uključiti lokacijsku uslugu koja automatski više troši bateriju, po našoj procjeni i do 20 posto. S uključenim GPS-om baterija će vrlo teško napraviti “šihtu” od puna 24 sata, uz naš vrlo napredan način korištenja, ali u biti identičan kao i na svim mobitelima koje testiramo (s tim da bateriju uvijek punimo prije spavanja a na svaki testni mobitel uvijek instaliramo isti set aplikacija s našim podacima tako da se svaki model telefona testira u praktički istim uvjetima, iz isto opterećenje). Ako isključimo GPS, HTC U11+ će dočekati jutro budan, a ne u “umjetnoj komi”.
Naravno, umjetna inteligencija kojoj pridonose Alexa i Companion može raditi i bez uključenog GPS-a, uz pomoć signala više od tri bazne stanice, ali to onda nije precizan podatak. Dakle, danak plaća trajanje baterije odnosno češće punjenje koje nas ipak akomodira, a i trošimo više električne energije iz tog razloga. Umjetna inteligencija će nam na vrijeme javiti da već u popodnevnim satima nadopunimo bateriju ukoliko u kalendaru imamo zapisanu neku večernju obavezu, ako mobitel sam procijeni da nam preostali kapacitet neće biti dovoljan do kasnih noćnih sati.
Inače, U11 plus sa 6 GB radne memorije nudi fluidan rad, uvijek su sve radnje trenutne, rad u multitaskingu je izrazito brz i instantan, što nam pomaže kad na primjer na nekoj prezentaciji koristimo kameru i aplikaciju za pisanje teksta pa se u tren oka moramo prebaciti iz pisanja u fotkanje kako bismo zabilježili trenutak koji ćemo vam kasnije na Portofon.com prenijeti direktno sa samog događaja.
Cijena za HTC U11+ u slobodnoj prodaji je 5900 kuna (svibanj 2018.).
RETRO Povratak u prošlost: HTC Dream (T-Mobile G1)
Pravi poznavatelji prilika u mobilnoj telefoniji sjećaju se 2008. godine kad je HTC predstavio svoj (ali i svjetski) prvi mobilni telefon na operativnom sustavu Android. Kao što u današnje vrijeme HTC inovativno koristi Edge Sense, tako smo i na HTC Dreamu koristili side-kick tipkovnicu na izvlačenje.
Nećemo skrivati želju da se tipkovnice na isti takav način ponovo vrate na telefone, iako je to više naš melankolični vapaj nego stvarna želja. Razumijemo što današnji korisnici žele, a i sami kao što vidite iz priloženoga iskorištavamo blagodati velikih touch ekrana na kojima je ugodno tipkati i ovako dugačke tekstove.
Podsjetit ćemo se osnovnih karakteristika HTC-a Dream koji se prvotno ipak prodavao pod nazivom T-Mobile G1, za mobilnog operatora Deutsche Telekom. HTC Dream iz veljače 2009. pokreće -Qualcomm MSM7201A na taktu od 528 MHz, ima 192MB radne memorije, a naš osobni primjerak koji je u potpunosti funkcionalan je u bijeloj boji kućišta i dan-danas izaziva pozornost gdje god se s njim pojavimo. Instalirana je verzija 1.6 Donut, a baterija kapaciteta 1150 može bez problema izdržati i cijeli dan korištenja.
Recimo i kako je prvi smartphone na svijetu IBM Simon iz 1994. godine, prodan u 50.000 komada, imao ekran u rezoluciji 160 x 293 piksela, pokretao ga je NEC-ov procesor na taktu od 16 MHz, uz 1 GB memorije.