Istražili smo smiju li suvlasnici u stambenim zgradama samovoljno postavljati video nadzor ispred svojih ulaznih vrata
U sve većem broju stambenih zgrada postavljaju se video nadzori u zajedničkim prostorijama, dizalima, spremnicima za otpad. Suvlasnici se prethodno dogovaraju o ugradnji video nadzora kako bi zaštitili sebe i svoju imovinu.
Suvlasnici stanova u višestambenim zgradama i samovoljno postavljaju video nadzor ispred svojih ulaznih vrata, pri čemu video kamera snima zajednički prostor u zgradi po kojem se kreću drugi suvlasnici i gosti zgrade. Ovo je tema koja muči mnoge naše sugrađane.
Zanimalo nas je smije li se to napraviti na svoju ruku te postoji li obaveza o postavljanju istaknute pisane obavijesti u kojoj bi se moralo informirati druge osobe da se provodi video nadzor i snimanje odnosno pohrana video snimki. Postavlja se pitanje i tko je zadužen za zaštitu podataka i koliko dugo se video snimke pohranjuju? Kosi li se samovoljno postavljanje videonadzora s Općom uredbom o zaštiti podataka odnosno GDPR-om (General Data Protection Regulation)?
Ukoliko suvlasnik ne smije samovoljno postavljati video nadzor na prostoru zajedničkih prostorija zgrade postoje li propisane prekršajne ili kaznene odredbe te što drugi suvlasnici trebaju poduzeti ukoliko primijete da se obavlja video nadzor i snimanje zajedničkih prostorija unutar stambene zgrade, bez da su o tome obaviješteni? Pitanja smo poslali na više adresa i dobili sljedeće odgovore.
Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP)
Sustavi video nadzora pripadaju sustavima tehničke zaštite i služe za preventivnu zaštitu odnosno za nadzor kretanja i aktivnosti u određenom štićenom prostoru ili objektu unutar njegova perimetra te otkrivanja mogućeg počinitelja kaznenog djela.
Ugradnja i postavljanje sustava video nadzora pripada u djelatnost privatne zaštite – tehnička zaštita, koju smije obavljati samo pravna osoba (trgovačko društvo) ili obrtnici koji su od Ministarstva unutarnjih poslova ishodili odobrenje za obavljanje djelatnosti privatne zaštite – tehnička zaštita, sukladno odredbama članka 12. Zakona o privatnoj zaštiti (“NN” br. 16/20).
Iz hrvatskog MUP-a ističu kako stambene zgrade nisu samo privatni posjed vlasnika stanova već one pripadaju javnim građevinama iz razloga što pojedine prostore i prostorije stambene zgrade, osim vlasnika stanova i prostora, mogu koristiti i stanari, podstanari kao i ostali povremeni posjetitelji.
Također, iz Ministarstva unutarnjih poslova napominju da su zahtjevi uspostave video nadzora u stambenim zgradama te pristup osobnim podacima prikupljenim video nadzorom, s obzirom na zaštitu osobnih podataka, određeni odredbama članka 25. do članka 31. Zakona o provedbi opće uredbe o zaštiti podataka (“NN” br. 42/18).
Tako se u članku 31. stavak 1. istog Zakona navodi da je za uspostavu videonadzora u stambenim zgradama potrebna suglasnost suvlasnika koji čine najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova dok su stavcima 2. i 3. istog članka propisana mjesta i zahtjevi za postavljanje kamera video nadzora u prostorima navedenih zgrada.
Pravilnikom o uvjetima i načinu provedbe tehničke zaštite (“NN” br. 198/03) u članku 24. stavak 1. je propisano da je vlasnik ili korisnik štićenog objekta u kojemu je ugrađen video nadzor dužan osigurati da se na vidnom mjestu pri ulasku u štićeni objekt kao i u unutrašnjosti prostorija obznani posjetiteljima da se prostor nadzire sustavom tehničke zaštite.
Suvlasnici u stambenim zgradama mogu samovoljno postavljati kamere koje pokrivaju samo stambeni prostor vlasnika stana, ali ne smiju pokrivati prostor drugih suvlasnika te prostore kojima se kreću druge osobe.
Člankom 4. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka je određeno da je nadzorno tijelo za obradu osobnih podataka putem video nadzora Agencija za zaštitu osobnih podataka pa ako postoji sumnja da ugrađeni sustavi video nadzora eventualno snimaju izvan propisanog štićenog prostora, potrebno se obratiti Agenciji za zaštitu osobnih podataka.
Isto tako, ako postoji sumnja da sustave video nadzora nisu ugradili ovlaštena trgovačka društva ili obrtnici za obavljanje djelatnosti privatne zaštite – tehnička zaštita, suvlasnici se mogu obratiti Odjelu inspekcije Službe civilne zaštite ili Službi za inspekcijske poslove Područnog ureda civilne zaštite odnosno Ministarstvu unutarnjih poslova, Ravnateljstvo civilne zaštite, Sektor za inspekcijske poslove.
Dodatne informacije možete pronaći na web stranici Ravnateljstva civilne zaštite.
Agencija za zaštitu osobnih podataka (AZOP)
Iz AZOP-a, jedine prave instance za rješavanje ovih tegoba građana, potvrđuju informacije koje smo dobili od MUP-a. Propisano je da je za uspostavu videonadzornog sustava u stambenim zgradama odnosno poslovno-stambenim zgradama potrebna suglasnost suvlasnika koji čine najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova. Isto tako, videonadzorom u stambenim zgradama smiju se obuhvatiti samo pristup ulascima i izlascima iz stambenih zgrada te zajedničke prostorije u stambenim zgradama.
Nadalje, navedeni Zakon propisuje kako je za uspostavljeni videonadzorni sustav voditelj obrade ili izvršitelj obrade dužan označiti da je objekt odnosno pojedina prostorija u njemu pod videonadzorom, a oznaka treba biti vidljiva najkasnije prilikom ulaska u perimetar snimanja.
Takva obavijest treba sadržavati jednostavnu i lako razumljivu sliku uz tekst kojim se suvlasniku pružaju informacije da je prostor pod videonadzorom, podatke o voditelju obrade i podatke za kontakt putem kojih ispitanik može ostvariti svoja prava.
Ta prava su navedena u Općoj deklaraciji Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima od 10. prosinca 1948. godine: “Nikoga se ne smije uznemiravati samovoljnim miješanjem u njegov privatni život, njegovu obitelj, njegov stan, njegovo privatno dopisivanje niti napadom na njegovu čast i ugled.”
Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda od 4. studenoga 1950. godine u članku. 8. navodi kako svatko ima pravo na štovanje svog osobnog i obiteljskog života, prebivališta i dopisivanja. Vlasti se neće uplitati u to pravo osim u skladu sa zakonom i kad je to potrebno u interesu javne sigurnosti, sprječavanja kaznenih djela i sl.
Imate pravo dobiti sve ostale relevantne informacije koje su propisane čl. 13. Opće uredbe o zaštiti podataka (poput koja je svrha takvog prikupljanja osobnih podataka i koji je pravni temelj za takvu obradu osobnih podataka, koliko dugo se čuvaju osobni podaci…).
Iz AZOP-a naglašavaju da suvlasnici objekta imaju pravo od voditelja obrade koji obrađuje osobne podatke putem videonadzora zatražiti informaciju koje njihove osobne podatke voditelj obrađuje kao i sve ostale informacije propisane člankom 13. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka.
Ukoliko voditelj obrade uskrati suvlasnicima objekta to pravo mogu se obratiti Agenciji za zaštitu podataka te ukoliko se utvrdi da im je voditelj obrade uskratio pravo na informiranje vezano za obradu osobnih podataka Agencija će naložiti voditelju da im omogući to pravo.
Također, ukoliko suvlasnici objekta smatraju da voditelj obrade na nezakonit način obrađuje njihove osobne podatke mogu podnijeti prijavu Agenciji sa svim relevantnim informacijama i dokazima te će Agencija, ovisno o eventualnom utvrđenju nepravilnosti, izreći voditelju obrade korektivne mjere ili zabraniti daljnju obradu osobnih podataka ili u slučaju teških povreda izreći i upravnu novčanu kaznu.
Smatrate li da su povrijeđena vaša prava na temeljne slobode, svoju privatnost kao i privatnost svojih gostiju takve slučajeve trebate prijaviti Agenciji za zaštitu osobnih podataka (AZOP). Osnovni podaci koje je potrebno navesti u zahtjevu za utvrđivanje povrede prava su:
• ime i prezime, OIB, adresa i mjesto stanovanja podnositelja zahtjeva (podaci koji su potrebni radi provođenja postupka i uredne dostave odgovora)
• detaljan opis u čemu se sastoji povreda prava
• preslike akata ili dokumenata (npr. fotografije, izvod iz zemljišnih knjiga, ugovori, korespondencija, policijski zapisnik i dr.) koji potkrepljuju vaše tvrdnje i koji su relevantni za nadležno postupanje Agencije.
GDPR Croatia
Igor Barlek, CIPP/E – Certified Information Privacy Professional / Europe, certificiran od strane IAPP (International Association of Privacy Professionals), profesionalni vanjski Službenik za zaštitu podataka za niz tvrtki, ustanova i udruga u RH te autor i urednik portala GDPR Croatia kaže kako suvlasnici u stambenim zgradama ne smiju samovoljno postavljati video nadzor ispred svojih ulaznih vrata na način da perimetar kamera obuhvaća i zajedničke prostore kojima se kreću ostalih suvlasnici i posjetitelji.
Jedini izuzetak od tog pravila je da sustav video nadzora ni na koji način ne pohranjuje snimke s kamera ili ako kamere uopće ne rade. Da bi se video nadzor u stambenoj zgradi postavio potrebno je prvo utvrditi nužnost njegovog postavljanja i opravdanost s obzirom na svrhu zaštite imovine i ljudi.
Uz odredbu članka 31. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (NN 42/18) o potrebnoj suglasnosti suvlasnika (najmanje 2/3 suvlasničkih dijelova) Barlek napominje da je zabranjeno korištenje videonadzora za praćenje radne učinkovitosti domara, spremačica i drugih osoba koje rade u stambenoj zgradi.
Ukoliko se utvrdi nužnost postavljanja i opravdanost videonadzora moraju se obvezno postaviti dovoljno velike i lako uočljive oznake o postojanju video nadzora na način da iste budu vidljive najkasnije prije ulaska ili prilikom ulaska u perimetar snimanja (iz svakog smjera iz kojeg se može objektivno ući u perimetar). Oznake moraju sadržavati:
• podatke o voditelju obrade (vlasniku sustava video nadzora)
• kontakt podatke vlasnika sustava video nadzora (email, telefon)
• slikovnu i tekstualnu oznaku da je prostor pod videonadzorom
• svrhu (zaštita imovine i ljudi)
• pravni temelj (legitimni interes voditelja obrade)
• rok pohrane snimki (treba biti što kraći, ali ne duži od 6 mjeseci)
• opis koja prava ima svaki ispitanik odnosno suvlasnik (pravo na pristup snimkama, njihovo brisanje, prigovor na takvu obradu podataka i pravo na ograničenje takve obrade).
Samovoljnim postupanjem i neispunjavanjem prethodno navedenih uvjeta izravno se krši Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka (NN 42/18), prema čijem članku 51. su zapriječene upravne novčane kazne do 50.000 kuna (od 1. siječnja 2023. oko 6.636 eura). Ukoliko smatrate da vam je povrijeđeno neko pravo zajamčeno Općom uredbom o zaštiti podataka i Zakonom o provedbi Opće uredbe upute za podnošenje prijave AZOP-u i online obrazac nalaze se na ovoj stranici.